Svako mjesto ostavi trag u srcu, neki pečat koji me podsjeti na to da svako mjesto koje sam obišla zabilježim na svojoj mapi svijeta, a za mene, kao putnici u prolazu, putovanja su veoma važna – to su najljepše priče koje krase stranice pasoša ili kao začin nekoj dobroj hrani. Na putovanjima upoznajemo sebe i druge, stičemo nova poznanstva, gradimo prijateljstva, razbijamo predrasude, stereotipe, obogaćujemo kulturu izražavanja i upoznajemo različite stilove.
Uz muziku, razgovore i prelistavanje dnevnog lista „Politika“ kilometri brže odmiču. Naša turistička avantura čeka svoj početak, a početak je u luci Igumenica gdje smo se trajektom uputili ka jugu ostrva Krf, odnosno gradiću Kavosu gde smo proveli turističke dane. Na turističkoj mapi od poznatih imena su Sidari, Roda, Kerkira i na jugu Kavos. Kavos je turistički grad, adekvatniji izraz je grad zabave u koji odlaze temperamentni i energični ljudi gdje će uživati danima u različitim muzičkim stilovima, ludo igrati na ulici sa Britancima ili otići u neki klub na plaži gdje se organizuje srpska žurka. Najčešći turisti su Srbi i Britanci, a mala je dominacija Italijana, Rusa i Nijemaca. Kavos vam ne može ponuditi bogatstvo u turističkom smislu, plaže su relativno čiste, a radnje, klubovi, vile i hoteli su jedni do drugih. Na plažu vode svi putevi od vile ili hotela, grad je veoma mali, skučen, ali dobro snadbijeven namirnicama. U gradu ne postoji pekara, pijaca i apoteka.
Za Kavos ne preporučujem family paket zato što je grad previše urban, prepun uskih ulica koje Britanci, a poneko i od nas koristi da đuska uz englesku muziku i ludo se provede na uličnim zabavama. Svako veče se organizuju srpke žurke, a preko dana i noći se na svakom koraku mogu čuti srpska i engleska muzika. Žurka i noćni provod su dominantni u ovom gradu, tačnije akcenat je na provodu. Ovde ne možete uživati u obilascima jer Kavos ništa ne može da Vam ponudi kada je riječ o bogaćenju turističke kulture, ali će zato Krf i odlazak do ostrva Vida zadovoljiti potrebu za fakultativnim izletima.
Krf je turistički ljepotan koji sa pravom nosi atribut da je jedno od najlepših grčkih ostrva sa kristalno čistim morem, zalivima, neobičnim valovima, uvalama i bujnom vegetacijom. Okružen je plavetnilom mora i neba koji se savršeno stapaju i pružaju posebnu ljepotu kao sa neke neobično lepe likovne palete pažljivo ukrašene sa ukusom za tonove i stil. Pažnju odvlače zgrade pastelnih boja, uske ulice, stara i nova tvrđava, masline i argumi koji upotpunjuju sliku primorskog načina života i stila . Kada se uđe u grad Krf primjećuje se grčki šarm, opuštenost i elegancija, mnogo turista, fotografa i novinara koji su došli da snimaju emisije o ostrvu i gradu Krfu. Odlazak do zgrade srpskog muzeja osvrnuće Vas na bogati ćup istorije u periodu od 1914. do 1918. godine. U muzeju se nalaze fotografije tragično stradalih srpskih heroja za vrijeme Prvog svjetskog rata, kao i poseban kutak gdje se nalaze ostaci medicinskih instrumenata, nešto sačuvanih dokumenata, novina i starih spisa sa vrlo detaljnim opisima o kretanju vojske. Kustos muzeja nam je održao čas istorije, a dok je pričao primijetila sam u njegovom glasu ljepotu govora, kulturu izražavanja i izuzetnu informisanost kada priča o svom narodu i istoriji. Poručio nam je da bi svaki Srbin trebalo da posjeti Krf zato što je to vrijedna kulturno – istorijska riznica.
Nakon obilaska prošetajte trgom Espianada i probajte grčku kaficu u kafiću Brown café koja je neobične arome, veoma ukusna i sprema se na drugačiji način od turske po tradicionalnom grčkom receptu. Na svakom ćošku su prodavnice suvenira, a iznenadilo me je to da sam baš u svakoj suvenirnici primijetila, kao i u Kušadasiju, nazar bonđugu – tursku amajliju u obliku plavog oka za sreću kako na nakitu, šoljama tako i na magnetima. Imajući na umu da je temperatura tog dana bila iznad proseka za prvu dekadu avgusta, nije bilo moguće obići sve što sam planirala tako da sam kratak predah od vrućine i sunčevih zraka potražila u luci gdje sam uživala uz tihe talase vode, fotografisala i zapisala po koju riječ u putničkoj bilježnici.
Nakon pauze i obilaska Krfa predlažem da se ukrcate na brodić i uputite ka Vidu kako bi obogatili svoju turističku kulturu i upotpunili utisak sa fakultativnih izleta. Ostrvo Vido je hram tajanstva, grobnica tuge, bolna nit u srpskoj istoriji. Tužno mjesto okruženo svetom vodom, okupano sunčevim zracima i besprekorno čistom vodom u daljini ostavlja utisak neke stare razglednice gdje pored fotografije stoje riječi pune sete ili kao pored nekog klavira tužne note neke pesme. Ostrvo odiše nekom težinom i sparinom u vazduhu iako ima dosta zelenila i borovine. Vido su nekada zvali „ostrvo zmija“ zato što su kamen modro zelene boje i zmije zauzimali veću površinu ostrva. Tokom Prvog svjetskog rata ovo mjesto je bilo bolnica za iscrpljenu srpsku vojsku, a kada na kamenitoj obali nije više bilo mjesta za sahranjivanje teško bolesne vojske, tijela srpskih ratnika bacana su u more, vodu Jonskog mora poznatiju kao plava grobnica. Kada smo došli do srpskog mauzoleja hrabrim borcima odali smo poštu minutom ćutanja, a slušali smo i riječi pjesme „Plava grobnica“ koju je napisao Milutin Bojić kao i pesmu „Tamo daleko“. Već kod prvih riječi „Stojte galije carske, gazite tihim hodom, opelo gordo držim u doba jeze noćne nad ovom svetom vodom“, uhvati čoveka neka jeza i žal za tim ljudima.
U mauzoleju sa lijeve i desne strane nalaze se mermerne ploče sa imenima nastradalih kao i kutak gdje se nalaze svijeće i knjiga utisaka, prelistavajući je na svakoj stranici zapazila sam rečenicu „Vječna Vam slava i hvala“! Ono što bih predložila turističkim vodičima koji organizuju fakultativni izlet do Vida da neobaveštene putnike obaveste da Vido nije mjesto gdje će se praviti selfiji kao i da je zabranjeno kupati se u tom delu mora!
Ipak, najdraži i najlepši utisak ostavio mi je Krf sa svim svojim uvalama, ljepotom pejzaža, mirisom svježe grčke kafe, tipičnom primorskom arhitekturom i uskim ulicama koje me podsjete na moje putovanje u Veneciju. Za razliku od ostrva Krf, Kavos me nije oduševio u turističkom smislu ali je ipak ostavio utisak zbog dragih ljudi koje sam upoznala. Ostalo je još da ovo mjesto dopišem na svojoj karti sveta, da se oprostim od grčkog bisera Krfa koje me je inspirisalo i omogućilo da kao i na svakom putovanju bolje upoznam sebe i druge. Nakon duge vožnje trajektom još jednom sam se okrenula u pravcu ostrva i pomislila svako putovanje ostavi lijepu notu u srcu, a pasoš je dokaz da su između tih stranica najlepše priče.
Preuzeto sa Travelmagazine.
Autor: Jovana Jovanović
