Ovo su neki od najčudnijih i možda najgroznijih nacionalnih delikatesa koje će probati, vjerovatno, samo oni najhrabriji putnici…

Lažna smrčak pečurka, Finska

Lažna smrčak pečurka je delikates od koga možete da umrete i to bukvalno. Neiskusni kuvari ne treba ni da pokušavaju da spreme ovu izuzetno otrovnu pečurku koju neki ljudi, posebno u Finskoj, smatraju vrhunskim sastojkom u rižotu i jelima od tjestenine. Ova pečurka sadrži giromitrin koji utiče na jetru, centralni nervni sistem, a ponekada i na mogućnost da se zatrudni. Većina evropskih zemalja je zabranila ovu pečurku, a u Finskoj postoje posebni časovi kuvanja čiji je cilj da obuče ljude kako da na pravi način pripremaju ovaj delikates. Da biste bili sigurni da večera neće biti otrovna i da vam, u najgorem slučaju, neki gost neće umrijeti, lažni smrčak treba probariti nekoliko puta kako bi se smanjila količina toksina. Ne smije se ostaviti ni da se suši tamo gdje ima ljudi, zbog visokih nivoa toksina koji isparavaju u vazduh. Finska nije jedina skandinavska zemlja gde je ova pečurka izuzetno cijenjena. U Švedskoj je, takođe, počela češće da se koristi u restoranima kao sastojak različitih jela.

Truli sir (Kasu Marzu), Italija

Uživanje u siru kasu marzu približiće vas svijetu životinja. Larve pomažu procesu fermentacije ovčijeg mlijeka koje se koristi, ali ima i onih koji vole da ostave insekte u siru i kada se proces fermentacije okonča. Tada se prilikom konzumiranja ovog sira mogu videti i crvi koji iskaču kada se sir stavi u usta. Evropska Unija je zabranila ovaj sir zbog zdravstvenih i bezbjednosnih razloga i on se može naći samo na Sardiniji. Na ovom velikom italijanskom ostrvu u Sredozemlju smatraju da je opasno jesti ovaj sir ukoliko su crvi uginuli. Osim toga, prilikom degustacije sira osjeća se i jak ukus amonijaka koji se satima zadržava u ustima. „Najopasniji sir na svijetu“ nije dobio svoje ime bez razloga, ali on je i dalje prava poslastica na svadbama i proslavama širom Sardinije.

Balut, Filipini i Vijetnam

Ulična hrana na Filipinima i u Vijetnamu, balut, je oplođeno pačje jaje. Svega nekoliko dana prije nego što se ljuska razbije, tj. kada je jaje staro između 14 i 21 dan, dobro se skuva ali nogice, kljun i oči fetusa su jasno vidljivi. Fetus je, zapravo, živ skuvan u jajetu. Običaj je da se doda so ili čili, sirće i luk, a obično se jede direktno iz jajeta koje je napuklo i sve se to tradicionalno zalije pivom. Poput mnogih kineskih jela, za balut se veruje da može da utiče na zdravlje, na povećanje libida i plodnosti. Ima Filipiinaca koji u ovome uživaju svakodnevno za doručak, ali ima i onih koji ne žele da jedu ovaj nacionalni delikates. Kako bi se djeca upoznala sa jelom, postoje škole koje koriste jaja na časovima nauke. Nakon što učenici seciraju fetus i prouče ga, ohrabreni su i da ga pojedu.

Sir Mimolet, Francuska

Uprkos izvještajima o alergijskim reakcijama i upozorenjima, neki ljudi i dalje konzumiraju velike količine francuskog sira mimolet. Svijetlo narandžasta kremasta struktura ima određenu slast. Ovaj sir ima ukus slanine, karamela i prženih oraha, a slaže se odlično sa crvenim vinom ili dezertnim vinima. Sir je zaštićen tvrdim braon slojem prašine koji se sve teže siječe što je sir stariji. Mimolet potiče iz Lila, a inspirisan je holandskim Edamerom. Glavna razlika je što kod Francuza grinje igraju glavnu ulogu u procesu starenja sira, koji traje od šest nedjelja do dvije godine. Interesantno je da je uvoz ovog sira u SAD zabranjen prije nekoliko godina upravo zbog ovih malih insekata.

Fermentisana haringa, Švedska

Potrebno je puno hrabrosti da bi se fermentisana haringa stavila u usta. Svako ko samo priđe blizu i ojseti jaku aromu (koja je gora od pokvarenih jaja) već može da stekne određeni utisak o ovom jelu tako da je švedski konzervirani „delikates“ bolje ne konzumirati u zatvorenom prostoru. Šveđani su u 16. vijeku smislili nov način kako da spriječe truljenje ribe tako što su koristili dosta soli, a farmeri koji su živjeli u sjevernom dijelu Baltičkog mora su često nosili ovu ribu sa sobom kada su putovali ili išli u lov. Iako je danas Švedska izuzetno razvijena, ljudi na sjeveru zemlje još uvijek jedu jelo koje je nastalo u vrijeme teških ekonomskih uslova. Mnogi Šveđani nikada nisu ni probali ovo jelo, a i oni koji žive na sjeveru ne jedu ga svakog dana. U hladnijim dijelovima zemlje, običaj je da se riba izvadi iz konzerve i da se u njoj „uživa“ u posebnim prilikama uz kuvani krompir, pavlaku, sjeckani vlašac i hljeb.

Preuzeto sa travelmagazine.rs