Sa najnižom temperaturom od -71.2°C koja je zabilježena 1924. godine i prosječnom januarskom temperaturom od -50 °C, ovo selo je permanentno najhladniji lokalitet naše planete. Fotograf sa Novog Zelanda, Amos Čapl, odlučio je da ode do ovog mjesta na dvodnevnu avanturu kako bi svojim aparatom zabilježio svakodnevni život stanovnika.
“Nosio sam tanke pantalone kada sam prvi put izašao napolje, na temperaturu od -47 °C. Osećaj je bio kao da hladnoća fizički steže moje noge, dok se moja pljuvačka povremeno ledila i bockala mi usta”, rekao je ovaj fotograf.
On kaže da sama hladnoća nije bila najteža stvar koja ga je ovdje dočekala, jer su se fokus i zum njegove kamere povremeno ledili i onemogućili mu da uhvati magiju koja se ovde dešava.
Inače, ime ovog mjesta je Ojmjakon, a nalazi se u dalekoistočnom dijelu Sibira, na lijevoj obali rijeke Indigirke. Ovdje živi oko petsto stanovnika koji se bave stočarstvom i ribolovom, a samo mjesto je oko 30 kilometara udaljeno od prvog većeg grada.
Svoje ime dobilo je po Ojmjakonskoj rijeci, čiji je naziv došao od riječi kheium iz evenskoj jezika, što bi u slobodnom prevodu značilo nesmrznuta voda, mjesto gdje ribe provode zimu. Ipak, prema drugom izvoru, odnosno rječniku tunguskog jezika, ova riječ znači zaleđeno jezero.
Ako niste ljubitelji vjetra, onda je ovo mjesto idealno za vas. Vjetar ovdje nikad ne duva, a sunčevi zraci su zaista intenzivni i sjajni. Tokom ljetnje sezone, temperature u ovom mjestu dostižu do 30 stepeni Celzijusa, pa je godišnja amplituda veća od 100 °C.
Preuzeto sa luxlife.rs
